nouninterjectionverb

blow

puhati

To move air by force from your mouth or for air to move quickly because of wind.

Značenje i definicija

Blow je glagol i imenica. Značenje ovisi o kontekstu.

Kao glagol:

  • puhati, puhati zrak — usmjeravati zrak iz usta ili stvarati strujanje zraka.
    The wind is blowing. — Vjetar puše.
  • puhati u nešto ili svirati puhački instrument — stvarati zvuk puhanjem.
  • eksplodirati ili raznijeti — često u izrazu . Može značiti i napuhati nešto, primjerice balon.
  • udariti — zadati udarac.
  • upropastiti priliku ili pogriješiti — u neformalnom izrazu .
  • potrošiti nešto brzo ili nepromišljeno, osobito novac — primjerice .
  • ispuhati nos — u izrazu .
  • obaviti oralni seks — vulgarno i neformalno značenje.

Kao imenica:

  • udarac, doslovni ili preneseni: znači težak udarac samopouzdanju.
  • puhanje ili nalet vjetra.
  • iznenadan gubitak ili neuspjeh, odnosno težak udarac u prenesenom značenju.
  • U neformalnom slengu može označavati kokain.

Gramatika i podrijetlo riječi

Kao glagol, blow je nepravilni glagol: prošlo vrijeme je blew, a glagolski pridjev trpni blown. Upotrebljava se kao prijelazni glagol (blow air — puhati zrak) i kao neprijelazni glagol (the wind blows — vjetar puše).

Kao imenica, najčešće je brojiva: množina je blows.

Riječ potječe od staroengleskog glagola blāwan, koji je značio „puhati” ili „disati”. Nije složenica: sastoji se od korijena blow.

Sinonimi i antonimi

Sinonimi ovise o značenju:

  • puhati: znači izdahnuti, a označava snažan nalet vjetra. Prvi opisuje izdisanje, dok je drugi imenica za nalet zraka.
  • udariti: i općenitiji su izrazi za zadavanje udarca; blow često označava snažan ili pojedinačan udarac.
  • upropastiti priliku: znači uništiti ili pokvariti nešto, dok se blow it neformalno odnosi na pogrešku kojom se propušta prilika.
  • udarac u prenesenom značenju: je prepreka ili nazadovanje; blow često naglašava da je to iznenadan i bolan događaj.

Antonimi postoje samo za neka značenja:

  • Za puhanje zraka prema van: znači udahnuti zrak, odnosno usmjeriti ga prema unutra.
  • Za eksploziju ili uništenje: znači ukloniti opasnost od eksplozije; nije opći antonim za sva značenja riječi blow.

Česti izrazi i kolokacije

  • — ugasiti puhanjem; također eksplodirati ili puhati nešto, primjerice gumu.
  • — eksplodirati ili raznijeti; napuhati; u neformalnom govoru i jako se naljutiti.
  • — odnijeti vjetrom; neformalno, zadiviti nekoga.
  • — zanemariti ili odbaciti obvezu, poziv ili osobu.
  • — proći ili se smiriti, obično o svađi, krizi ili neugodnom događaju.
  • — upropastiti priliku.
  • — zapanjiti ili iznimno zadiviti nekoga.
  • — snažan udarac ili težak udarac u prenesenom smislu.

Make “blow” part of your vocabulary.

Build your English vocabulary with flashcards, audio and spaced repetition.

Examples

He blew on his hot soup.verb

Puhnuo je u svoju vruću juhu.

Keep exploring English

Learn words from the content you love.

Add words from websites, books and videos, then remember them with spaced repetition (SRS).