es

Definicija & značenje

Riječ es je osobna zamjenica srednjeg roda u njemačkom jeziku koja se koristi na nekoliko načina:

1. Osobna zamjenica (treće lice jednine): Koristi se za označavanje imenica srednjeg roda (npr. das Kind – es). U prijevodu na hrvatski obično znači "ono" ili se prevodi ovisno o rodu imenice koju zamjenjuje (on/ona/ono).
2. Bezlični subjekt: Koristi se u izrazima koji opisuju prirodne pojave ili opća stanja gdje nema jasnog vršitelja radnje. Na primjer, u izrazima Es regnet (pada kiša) ili Es ist kalt (hladno je).
3. Uvodna riječ: Često se koristi kao tzv. "formalni subjekt" (Platzhalter) kako bi se zauzelo mjesto u rečenici, posebno kada pravi subjekt dolazi kasnije u rečenici (npr. Es klopft jemand an der Tür – Netko kuca na vrata).

Gramatika & Podrijetlo

• Gramatička vrsta: Osobna zamjenica (Personalpronomen).
• Rod: Srednji (neutral).
• Padeži:
  • Nominativ: es
  • Akuzativ: es
  • Dativ: ihm (ne koristi se oblik "es")
  • Genitiv: seiner (ne koristi se oblik "es")
• Podrijetlo: Riječ potječe iz starovisokonjemačkog iz, što je srodno s gotičkim ita i latinskim id. Evoluirala je iz pragermanskih oblika koji su služili za pokazivanje na predmete srednjeg roda.

Sinonimi & antonimi

Budući da je es gramatička riječ (zamjenica), ona nema izravne sinonime u klasičnom smislu, ali se u određenim kontekstima može zamijeniti drugim riječima:

• Sinonimi (ovisno o kontekstu):

  • dieses es↗ (ovo)
  • jenes es↗ (ono)
  • das es↗ (to)

• Antonimi:

  • Ne postoje izravni antonimi za ovu zamjenicu jer ona služi kao referentni pokazatelj, a ne kao opisna riječ s nasuprotnim značenjem.