die Geschichte, -n

Značenje

Geschichte u njemačkom ima više čestih značenja:

1. Povijest (kao znanost / tijek prošlih događaja)
   Odnosi se na prošlost, povijesne događaje ili školски predmet/disciplinu.

   • die Geschichte Deutschlands = povijest Njemačke
   • Geschichte lernen = učiti povijest

2. Priča / pripovijest / zgoda (konkretan narativ ili događaj)
   Može značiti ispričanu priču (fikciju ili stvarni događaj), anegdotu, „zgodu“ ili „slučaj“.

   • eine spannende Geschichte = uzbudljiva priča
   • Das ist eine lange Geschichte. = To je duga priča.
   • eine komische Geschichte = smiješna zgoda

Dijelovi riječi (građa)

• Osnovna riječ je Geschichte. Povijesno je povezana s glagolom geschehen („dogoditi se”) i idejom onoga što se „zbilo/dogodilo“, pa se značenje lako prenosi i na „događaj“ i na „pripovijest o događajima“.

Njemački sinonimi

Ovisno o značenju:

1) „Povijest”

• Historie (češće formalno/znanstveno)
• Vergangenheit (prošlost; nije uvijek isto kao „povijest” kao disciplina)

2) „Priča / zgoda”

• Erzählung (pripovijest)
• Story (kolokvijalno, posuđenica)
• Anekdote (anegdota; uži smisao)
• Begebenheit / Ereignis (događaj; više fokus na sam događaj nego na priču)

Njemački antonimi

Ne postoje sasvim „čisti” antonimi, ali u praksi se suprotstavlja:

• za značenje „povijest”: Gegenwart (sadašnjost), Zukunft (budućnost)
• za značenje „priča”: često Wahrheit (istina) nasuprot izmišljenoj priči, ali to vrijedi samo u kontekstu fikcije/laži.